Riječ muzej dolazi od grčkoga naziva μoυσεῖoν (sjedište muza), naziv je za zgradu u
kojoj se pohranjuju kulturno-povijesni ili umjetnički predmeti. Danas je to ustanova ili
zgrada u kojoj se vrši čitav niz djelatnosti od prikupljanja, čuvanja, proučavanja, istraživanja
i po određenom sustavu (kronološki ili tematski) izlaganja zbirke starina i umjetnina,
prirodoznanstvenih, tehničkih i sl. predmeta, te restauriranja i konzerviranja povijesnih
artefakata i umjetnina.
Dijele se na znanstvene (arheološki, povijesni, etnografski, prirodoslovni, tehnički,
vojni, kriminalistički, higijenski, školski, pomorski i dr. muzeji) i umjetničke muzeje,
djelatnost kojih je isključivo usmjerena na djela likovne umjetnosti (slikarstvo, kiparstvo,
grafika, predmeti primijenjene umjetnosti, film, kazalište, glazba i sl.), a po teritorijalnoj
pripadnosti na državne, zemaljske, pokrajinske, gradske i zavičajne. Često se upotrebljavaju i
nazivi galerija (za veće zbirke slika i kiparstva) i kabinet (za zbirke grafika, novca i medalja).
Prvi muzej bio je Aleksandrijski muzej, osnovan u helenističkoj Aleksandriji (sagrađen
u doba egipatskog vladara Ptolemeja II. Filadelfa, III. st. pr. Kr.). U vrijeme antičke Grčke i
Rima bile su poznate pinakoteke (zbirke slika).
Srednji vijek je poznat po prikupljanju umjetničkih predmeta koji su se čuvali u
crkvenim riznicama, osobito stolnih crkava (relikvije, svetačke slike). Današnji tip zbirke
umjetnina doživio je revoluciju u doba renesanse u Italiji. Poznati Lorenzo de’ Medici
osnovao je u Firenci park skulptura u kojem je izložio svoju zbirku antičke plastike, a njegov
sin Cosimo I. u palači Uffizi zbirku slika, koja je već 1581. bila otvorena javnosti; dok je
papa Julije II. osnovao Vatikanski muzej skulptura.
Tek u XVIII. st. razvili su se prvi muzeji kao institucije, a nastali su iz privatnih
umjetničkih zbirki (na temelju privatne zbirke H. Sloanea osnovan je 1753. Britanski muzej u
Londonu, koji je bio prva državna muzejska institucija).
Nakon Francuske revolucije nastao je velik broj javnih muzeja (Gliptoteka u
Münchenu, 1816; Arheološki muzej u Splitu, 1820), iz darovanih privatnih zbirki,
konfiskacijom crkvene i privatne imovine velikaša i protivnika aktualne političke vlasti ili kao
ratni plijen.
U XIX. i XX. st. povećavao se broj državnih muzeja, a postojao je još uvijek i velik
broj privatnih zbirki.
U XX. st. muzeji iz starih zgrada i dvoraca prelaze u nove (ili se preuređuju stare
prostorije), moderne zgrade namijenjene određenoj vrsti eksponata: Guggenheim Museum u
New Yorku (F. L. Wright, 1959), Nova nacionalna galerija u Berlinu (L. Mies van der Rohe,
1967), Nacionalni muzej moderne umjetnosti u Centru Georges Pompidou, zvanom
Beaubourg, u Parizu (R. Piana i R. Rogers, 1977), Stalna izložba crkvene umjetnosti u Zadru
(u preuređenim prostorima samostana sv. Marije, osn. 1976), Muzej hrvatskih arheoloških
spomenika u Splitu (M. Kauzlarić, 1976).